Brgujski zvončari i mačkare svake godine, pretposljednje nedjelje Karnevala (Pusta) tradicijski posjećuju okolna sela Velog Brguda. Taj pohod oni nazivaju „Naš krug“. U jutarnjim satima kreću iz Velog Brguda u Zaluke, Brešca, Mučiće, Permane, Ružiće, Mali Brgud i konačno, u večernjim se satima vraćaju kući. U svakom selu zaustavljaju se na nekoliko postaja, gdje ih gledatelji dočekuju, a domaćini ih počaste hranom i pićem. Tradicijski objeduju u Permanima, u restoranu „Stara Pošta“.

Brgujski zvončari pripadaju skupini Zvončara iz zapadnog dijela Kastavštine, što se prepoznaje samim njihovim izgledom. Naime, na glavama nose šešire (klobuk) , obložene crvenim platnom, na koje su prišivene jeline grančice i cvjetići različitih boja, ručno napravljeni od krep papira. Na vrhu klobuka strše tri grančice s listićima u boji, također napravljenih od krep papira. Pednji dio oboda šešira podignut je prema gore, a na se stražnjem dijelu nalazi svilena mašna (fijok). Klobuk brgujskog zvončara mora biti uspravan, dok je kod nekih drugih zvončara zapadnog dijela Kastavštine blago zakrivljen unatrag. Važno je naglasiti kako klobuke zvončari nikada ne izrađuju sami, već je to zadaća njihove majke, a kad stupe u brak zadaću preuzima njihova supruga. Brgujski zvončari odjeveni su u crvene karirane košulje i bijele hlače na kojima su prišivene crvene vrpce na vanjskim rubovima.

Leđa su im prekrivena bijelim ovčjim krznom (koža), a na repu krzna pričvršćen je crveni cvijet napravljen od krep papira. Oko vrata imaju zavezanu crvenu maramu (zvončarski facol) s cvjetovima u boji, koja se prostire preko ovčje kože na leđima zvončara. Obuveni su u crne vojničke čizme. Oko struka čvrsto su im konopcem zavezana tri zvona. Svaka skupina zvončara ima svoj ritam i način zvonjenja (hod), a jedno od obilježja Brgujskih zvončara jest u tome da su tijekom zvonjenja energični.

Zvončar u ruci nosi baltu, koju tijekom zvonjenja podiže uvis, a kada izvode kolo, uhvate ju objeručke, postave je vodoravno te njome odguravaju zvončara ispred sebe. Brgujski zvončari imaju nešto drugačiju formaciju kola no ostali zvončari zapadne Kastavštine. Naime, to je njihova formacija u koju se postavljaju na određenim mjestima, tj. postajama na kojima ih tradicijski dočekuju gledatelji. Ta je formacija u početku u obliku kružnice, u kojoj se kreću suprotno od smjera kazaljke na satu jedan iza drugoga, zvoneći i gurajući se baltama. Zatim formacija prelazi u oblik kruga, unutar kojeg si zvončari međusobno, tek prividno podmeću noge (ziz nogami se kračaju). Nakon toga, zvončari se prestanu kretati, stoje na mjestu na kojem su se našli unutar kruga, te zvone samo pokretanjem kukova u lijevu i desnu stranu, a zatim u potpunosti prestanu zvoniti. Nakon nekoliko sekundi, uz pokoji njihov uzvik „Eeej“, skoče uvis i ponovno počinju zvoniti i podmetati si noge. Isto ponavljaju najčešće još jednom do dvaput. Jedna od karakteristika Brgujskih zvončara je i preskakivanje stuba u dvorištu restorana „Stara Pošta“, što je ujedno i vrhunac ceremonije koju izvode.

Brgujski zvončari su jedni od rijetkih zvončara koji u pratnji imaju mačkare, u kojima najčešće sudjeluju mještanke Velog Brguda i supruge zvončara. No, sudjeluje i nekoliko muškaraca koji cijelu povorku prati alegorijskim kolima. Mačkare nastupaju nakon što zvončari prestanu zvoniti. Tada one zabavljaju publiku plešući oko zvončara. Najčešće poskakuju u ritmu, držeći se za ruke ili pak plešu u parovima uz zvuk nekoliko harmonika, trube, bubnja, trombona itd. Važno je naglasiti kako se skupina Brgujskih zvončara sastoji od velikih i mićih zvončari. Muška djeca trebaju krenuti u povorku što ranije, kako bi usvojila hod Brgujskih zvončara i kako bi uloga zvončara postala dio njihova identiteta; čime je zagarantirano da se tradicija neće iskorijeniti. Zbog toga, nerijetko se viđa da majka nosi u povorku muško dijete koje još nije ni prohodalo, a obučeno je u zvončara.

Važni sudionici povorke su također majista, bariličari, muzikanti i predvodnik mićih zvončari. Majista je odjeven u jednake hlače i košulju kao i zvončari, a oko vrata ima zvončarski facol. Obuven je u vojničke čizme. Uvis podiže i kružnim pokretima zamahuje drvom trske (maj) koji je okićen raznobojnim cvjetovima napravljenim od krep papira. On je predvodnik zvončara te je zadužen za odmicanje publike, kako bi zvončarima osigurao mjesto i konačno ih formirao u krug. Bariličari su muškarci koji u putnoj bačvici (barilici) nose vino, kako bi se zvončari putem osvježili. Najčešće u povorci sudjeluju dva bariličara. Predvodnik mićih zvončari odjeven je u „svečano pusno odijelo“, a u ruci nosi štap s crvenim cvjetićem na vrhu. On predvodi, motivira i uči male zvončare kako treba zvoniti.

Cijela povorka formirana je tako da je na početku povorke majista, nakon njega dolaze mići zvončari i njihov predvodnik, a zatim veliki zvončari i bariličari, muzikanti, mačkare i mačkare s alegorijskim kolima.

Brgujski zvončar može biti samo ona muška osoba koja je u krvnom srodstvu s Brgujcima. Biti u ulozi zvončara nije nimalo lako, ali je velika čast. U suvremenom svijetu više se ne vjeruje da se zvonjavom istjeruje duhove, ali zasigurno se time još uvijek iskazuje muževnost, ljubav prema mjestu u kojem žive te ponos što su dio tog zajedništva. Masnice koje ostaju kao posljedica u struku muškaraca, dokazuju koliko je „biti zvončar“ jedinstveno i neopisivo zadovoljstvo.
izvor: wikipedia.org