Kasna jesen, kad već miriše na zimu, doba je kolinja,  običaja spremanja zimnice u mesnom obliku, odnosno svinjokolje. To je običaj koji pomalo umire ili se provodi u drugačijem obliku jer rijetko tko u današnje vrijeme kod kuće goji svinje. Danas se meso nabavlja kod mesara i onda se neki dijelovi obrade (kobasice, špek, šunka…),  no kolinje kakve su nekad bile pale su u zaborav.

Prije je gotovo svaka kuća u Gorskom kotaru u dvorištu imala malu kućicu s torom za svinje. U proljeće bi se kupile male svinje i gojile bi se do kasne jeseni, dok nisu dosegli težinu100 i više kilograma. Svinje se hranilo domaćim hranom iz vrta, u proljeće se kosila mlada trava, ljeti se obiralo zelenje, a dobivali su i tri kuhana obroka, domaći krumpir i povrće, sve doma uzgojeno.

Na sam dan kolinja, rano ujutro, najprije bi se okupili muškarci: susjedi, prijatelji, rodbina… popili bi čašicu dvije domaće rakije koja se specijalno čuvala za tu priliku nakon čega su krenuli odrađivati vanjski dio posla obrade mesa. Nekako u isto vrijeme u kući okupile i žene koje su došle pomoći domaćici. Nakon jutarnje kavice i kušanja nezaobilazne pajtice, koja posebno prijala,  orehnjača, makovnjača ili punjena rogačom .  Žene su bile zadužene za pranje i čišćenje crijeva, želuca, mjehura… u koje će se kasnije puniti krvavice, kobasice i drugi dijelovi za sušenje. Stavilo se kuhati glave, pluća, srce od čega će se raditi krvavice i prezvušt. Za marendu, prvi jutarnji obrok pripremala su se jetrica u saftu.  Nakon marende žene bi krenule raditi krvavice i prezvušte,  muškarci pak kreću rezati meso, špek za mast i čvarke, melje se meso za kobasice… 

Za ručak se kuhalo kiselo zelje s mesom, obavezno pečenka – komadi pečenog mesa uz kuhani krumpir i salatu. Hrane od ručka uvijek bi ostalo i za večeru samo bi se ispekle  krvavice.

Samljeveno meso se nasolilo i ostavilo bi se da odstoji do sutradan, kada su se punile kobasice. U krvavije meso samljeli bi se i bubrezi i te, bubrežne kobasice najprije su se trošile, a mesnate kobasice prvi puta bi se probale na Božić. 

Drugi dan kolinja žene su talile špek za mast i čvarke. Špek od sala topio se posebno i iz tih čvaraka se nije istiskivala mast već su se pustili masniji za paštete ili friganje s jajima, prelijevanje palente, krumpirice… Dio sala se pustio za salanjake.  Muškarci su drugi dan solili meso i stavljali u pac: šunke, špek, rebra, krače, jezik te noge uši i koža za hladetinu. Nakon nekoliko miješanja mesa pune se kobasice i stavljaju na sušilo. Na sušilo se stavlja i prezvušt. Meso se prije sušilo najčešće na tavanima, kasnije su mnogi napravili posebnu kućicu za sušenje mesa. Ostatke mesa, koji sada idu u duboko zamrzavanje, naši stari bi ispekli, pečeno meso slagalo se u posude i zalilo mašću te se koristilo po potrebi. Ako bi ostalo jetre napravila bi se pašteta. *U to vrijeme bio je zanimljiv običaj darivanja mesa (nositi kolinje). Rođaci i susjedi koji bi jedni drugima pomagali u poslovima dogovorili bi raspored kolinja, onda bi onaj tko je prvi imao kolinje poslao svima veliki komad mesa i krvavice, nekad nosilo i nekim daljnjim rođacima ili prijateljima da si posude, jer kad su isti  imali svoje kolinje istom mjerom se vratilo.  Tako su duže razdoblje za vikend (kada se obično radilo kolinje) imali svježe meso i krvavice.  Djeca su nosila  pakete mesa – „Kolinje“  i za to su dobili novac, koji je opet trebalo vratiti kad si dobivao posuđeno, ali imalo je prednosti,  jer skupila se neka svota novca pa se moglo nešto kupiti djeci, primjerice odjeća ili obuća za zimu.

Vremena su bila teška i svakako su se ljudi snalazili. Kolinju su se veselili, jer iako su se naradili bila je to i prilika za druženje, a nakon kolinja bilo je svega pomalo, prije se spremilo za zimnicu zelje povrće, spremljeno je meso, i sve je bilo spremno za čekanje božićnog slavlja.

Krvavice

Sastojci:

1 glava svinje teške cca.120 – 150 kg

1 kg masnijih koža

3 kg pluća

1 srce

2 – 3 glavice luka

1/2 kg riže

200 g sol

20 g papra

1,5 l svinjske krvi

mljeveni klinčići

mljeveni piment

prah sušene kudrave metvice

Priprema

U velikom loncu skuhati glavu, kožu i iznutrice.  U vodu dodati grincajg, kao za juhu (krumpir, mrkva, celer, peršin, luk). Glavu kuhati tako dugo dok se meso ne počne odvajati od kosti. Kožu skuhati dok potpuno ne omekša. Pazite! Svaka iznutrica se kuha različit vremenski period pa ako kuhate sve zajedno, provjeravajte kada je što kuhano. Nakon što se meso malo ohlad, kožu i iznutrice narezati na kocke pogodne za mljevenje u mašini.  Samljeti u mašini za mljevenje.

Otopiti crijevnu mast (može i obična) kojoj ste dodali luk. Pržiti dok se luk ne počne raspadati.

Skuhati rižu i držati ju na toplom kako bi svojom toplinom olakšala miješanje u smjesu.

Dodati pirjani luk i masnoću, rižu i po potrebi dodati vruću juhu u kojoj se kuhalo meso.
Dodati sol, papar i druge začine,  dobro promiješati uz kušanje do željenog okusa, oni hrabriji mogu kušati i kad se doda krv.  Začini mogu biti malo izraženiji jer će kasnijim kuhanjem postati blaže. Dodati krv. Smjesa ne smije biti pregusta. Tijekom punjenja malo smjesa se može razrijediti dodavanjem još tople juhe.

Crijeva prvo potopiti u mlaku vodu, da omekšaju.  Puniti crijeva, pri tom ostaviti četvrtinu crijeva prazno kako ne bi puklo uslijed punjenja prevelikom količinom smjese. Za krvavice crijevo ne smije biti prepunjeno jer se krv pri kuhanju širi i može doći do pucanja.

Staviti kuhati u juhu u kojoj se kuhalo meso i iznutrice.  Kuhati da ne vrije (ako zavrije dodati hladne vode) toliko dugo dok krvavice ne isplivaju. Ne treba dugo kuhati jer je sve osim krvi već skuhano.

 

Recept: Blažica Sveticki
www.plodovigorja-gk.hr